Tema skupa, kako mu samo ime govori, bila je problematika ‘stavljanja u kalup’ ionako neopipljive nematerijalne kulturne baštine kroz razne oblike – od osnivanja muzeja i interpretacijskih centara do stavljanja na razne popise zaštićene baštine. Pritom je glavno pitanje bilo je li institucionalizacija nematerijalne kulturne baštine štetna za njen opstanak i karakter ili ju se na taj način štiti.

Mnoštvo stručnih predavanja, primjera dobre prakse, ali i izlaganja nositelja običaja pomogli su nam odgonetnuti odgovor na to pitanje. A odgovor je dovoljno bilo iščitati s lica predstavnika udruge halubajskih zvončara koji su nas s ponosom dočekali i govorili o svojoj, dodajemo fantastično osmišljenoj i uređenoj, Kući halubajskega zvončara. Primjeri drugih praksi također potvrđuju da unatoč početnoj skepsi, lokalno stanovništvo i nositelji običaja s vremenom i s veseljem prihvaćaju institucije kroz koje mogu predstaviti i dodatno valorizirati svoje vrijedne običaje. Naravno, postoje mnoge opasnosti, prepreke i strahovi pri institucionalizaciji kulturne baštine, koji se ipak lako mogu izbjeći usmjerenom komunikacijom s nositeljima običaja i međusobnim razumijevanjem između njih, koji su emocionalno vezani uz običaj, i provoditelja projekta institucionalizacije koji zadatku pristupaju ‘objektivnije’ i s primisli na buduću publiku, poslovanje i sl.

U svakom slučaju, pohvale idu organizatoru na odlično osmišljenom i provedenom programu, u nadi da će ovakvih skupova biti još, jer su važni ne samo za sudionike i institucije koje predstavljaju, već i za njihove lokalne zajednice i posjetitelje zbog kojih su i osnovane i zbog kojih egzistiraju.