DUBoak - O interpretacijskom centru maritimne baštine
O interpretacijskom centru
DUBoak
Ovo je mjesto koje će vam dočarati bogatu maritimnu baštinu, kulturu plovidbe i suživot otočana s morem i šumom.
Interpretacijski centar DUBoak, mjesto je valorizacije lokalne pomorske baštine. Hrast (dub) i more okosnica su stalnog postava i sve što ćete čuti, vidjeti i doživjeti povezano je s ova dva elementa. Moderno opremljeni interaktivni postav stoga je podijeljen u dvije veće tematske cjeline, dubašljanske šume i tradicijska plovila.
Upoznajte naoko skromnu, ali iznimno utjecajnu povijest Malinske-Dubašnice, čiji su se drvni resursi brodovima prevozili do Venecije, a specifičan način gospodarenja šumama osigurao njihovu održivost.
Posjetite nas i postanite dio priče o neraskidivoj vezi čovjeka, hrasta i mora!
MISIJA:
U svojoj misiji, Interpretacijski centar ‘DUBoak’ objedinjuje brigu za stoljetne hrastove šume i more kao izvor života, te za sveukupnost kulturne realnosti manifestirane u lokalnim običajima. Holističkim, intersektorskim i participativnim pristupom, reflektiranom u programu istraživanja, prezentacije, dokumentacije, promocije i prijenosa lokalne baštine, ‘DUBoak’ djeluje u cilju očuvanja prirodne i kulturne pomorske baštine Općine Malinska-Dubašnica.
VIZIJA:
Ukorijenjen u vlastitoj prirodnoj baštini, šumama hrasta medunca i moru, koji stoljećima oblikuju kulturnu baštinu i identitet lokalnog stanovništva, Interpretacijski centar DUBoak teži postati prepoznatljivo mjesto valorizacije, interpretacije i komunikacije pomorske baštine Općine Malinska-Dubašnica kao zalog za održivu okolišnu, društvenu i ekonomsku budućnost.
Zašto DUBoak?
Dub je staroslavenski naziv za hrast, kojim je nekada Krk bio gotovo u potpunosti obrastao i koji je predstavljao jednu od važnijih izvoznih sirovina koja se morskim putem otpremala za Veneciju.
Oak je također hrast, ali na engleskom jeziku. Spojivši ove dvije riječi dobili smo naziv koji glasovno podsjeća na riječ duboko. Dakako misli se na duboko more. Upravo su dub, dakle hrast i more okosnica našega centra i sve priče koje ćemo vam ovdje ispričati povezane su s ova dva elementa. Posjeti nas
postav
Što vas očekuje?
Kroz interaktivni postav, interpretacijske šetnje i radionice saznat ćete što su drmuni, čemu služi šȅst, koji vjetrovi pušu pred malinskarskom valom i koje barke se izrađuju u obližnjem škveru. Osim toga, posjetom Centru doprinijet ćete valorizaciji i prijenosu ove iznimne baštine.
Povijest Dubašnice
Dubašnica je danas povijesno-teritorijalni toponim kojim se imenuje sjeverozapadni dio otoka Krka, karakterističan po bogatim šumama hrasta. Osim Malinske, kao središta općine, Dubašnica obuhvaća još dvadesetak sela u tom području.
Bogata povijest Dubašnice seže još u doba Liburna koji su tu, od ovih istih hrastova gradili serilije svoje čuvene šivane brodove. I svi koji su došli poslije njih u Dubašnici i njenom dubu znali su prepoznati sva ova blaga koja danas nevještu oku mogu promaknuti nezapažena.
Iako se spominje još u 12. st. Dubašnica je ozbiljnije naseljena tek tijekom 14. i 15. stoljeća kad je zadnji krčki knez Ivan VII. Frankopan na ovo područje doveo stanovnike s kopna, i tu se već 1480. formira samostalni komun, a 1491. službeno je zabilježeno i postojanje župe Dubašnica, iako je ona vjerojatno postojala i znatno ranije. Komun je dobio ime po selu Dubašnica koje se nalazilo južno od današnje Malinske, malo iznad sela Porat, ondašnje glavne luke komuna Dubašnica. I selo i komun svoje ime duguju dubu – hrastu meduncu koji svojim velikim krošnjama i danas resi šume Dubašnice.
Krajem 18. stoljeća selo Dubašnica je napušteno zbog malarije i središte komuna tijekom 19. st. seli se u selo Bogović, a Malinska postaje njegova glavna luka. Iako je Dubašnica bila poznata po plodnoj zemlji, maslinovom ulju i crnom vinu, najvažniji izvozni proizvod bila su drva za ogrjev, i upravo su ona činila osnovu na kojoj počiva naša maritimna baština. Zbog izvoza drva gradili su se brodovi, zbog velikih bracera i logera zidali su se molovi na koje su mogli pristajati i parobrodi, a s prvim parobrodima počeli su dolaziti i prvi gosti koji su dubašljanske drmune prepoznali kao bogata lovišta za još bogatiju austrijsku gospodu. Zbog izdašnoga i dobroga duba tu su se gradile pasarice, guci… Tu su težaci ponekad ribarili, jednako kao što su i ribari često radili kao težaci. I upravo u tome leži neraskidiva veza između obale i zaleđa Dubašnice, no to je već priča koju morate doći poslušati u DUBoaku.
