Unutarnji postav interpretacijskog centra podijeljen je u dvije cjeline: dubašljanske šume i tradicijske brodice. Unutar tih cjelina upoznat ćete nove kulturne realnosti koje govore o povijesnim maritimnim trgovačkim putevima, mitskim bićima koja su obitavala ovdašnje šume ili pomorskim vještinama lokalnih stanovnika.

Koliko je dub (slav. dub = hrast) bio važan za ovo područje svjedoči naziv naše općine, odnosno mjesta Dubašnica. U prošlosti su njeni stanovnici živjeli uz brdo zbog opasnosti koje su stizale s mora. Iako se spominje još u 12. st., Dubašnica je ozbiljnije naseljena tek tijekom 14. i 15. stoljeća kad je zadnji krčki knez Ivan VII. Frankopan na ovo područje doveo stanovnike s kopna, i tu se već 1480. formira samostalni komun, a 1491. službeno je zabilježeno i postojanje župe. Dubašnica se nalazila južno od današnje Malinske, malo iznad sela Porat, ondašnje glavne luke komuna Dubašnica.

Krajem 18. stoljeća selo Dubašnica je napušteno zbog malarije i središte komuna tijekom 19. st. seli se u selo Bogović, a Malinska postaje njegova glavna luka.

Dub nije samo prirodno bogatstvo Malinske - Dubašnice, već je ovo stablo oblikovalo povijest i kulturu našega mjesta. Iz tog razloga postav započinje u dubašljanskoj šumi, odnosno drmunu (grč. drymon = šuma). Nakon priče o biološkim, društvenim i kulturološkim odlikama drmuna postav vas, uz pomoć iznimno zanimljivog predmeta, vodi do teme posvećene tradicijskim brodicama.

Šȅst definira oblik glavnog rebra i po njemu se određuje forma barke. Može služiti i pri odabiru građe i traženju prirodno zakrivljenih grana pogodnih za gradnju plovila. Pri tom, nije bila rijetkost da su se grane oblikovale kako bi rasle zakrivljeno i na taj način odgovarale pojedinim dijelovima broda, za što se između ostaloga koristio i šȅst.

- sredina 20. stoljeća
- vlasnik: Franjo Kraljić

Kako bi upoznali more i na neki način ga obuzdali, ljudi su od pamtivijeka gradili brodove. Prvi brodovi su dakako bili jako jednostavni, a u nekim su se kulturama takvima zadržali do danas. DUBoak čuva jedinstven predmet, ujedno i najstariji tip broda, ne samo u nas, već na čitavom svijetu. Na Krku se taj tip broda naziva ladva.

Ladva je monoksilni čamac nastao tesanjem ili paljenjem jednog komada debla. Pojavila se već u neolitiku i prvo je plovilo u povijesnom razvoju broda. U Malinskoj - Dubašnici se ladva u gotovo nepromijenjenom obliku rabila sve do prve polovice 20. stoljeća. Ladvu koja je izložena u Interpretacijskom centru maritimne baštine DUBoak sačuvali su fratri glagoljaši iz samostana sv. Marije Magdalene u Portu.

Uz ladvu, maritimnu baštinu Malinske-Dubašnice obilježili su još i guc, pasara, bracera i loger. Bracera i loger su teretni brodovi koji su iz Porta i Malinske nebrojeno puta zaplovili do daleke Venecije i nešto bliže Rijeke. Bracera, odnosno „velika barka“ i loger su imali posebnu ulogu po kojoj je Dubašnica bila poznata na cijelom Jadranu. Ti veliki brodovi prevozili su drvo za potrebe Venecije i Rijeke. Iako veličinom manji, veći značaj u svakodnevici mještana imat će guc i pasara koji se i dan-danas grade na istom mjestu i na isti način kao i u davna vremena. Prelijepa pasara, elegantnih linija, naslonjena je na bogatu tradiciju gradnje guca koji je prije nje obilježio ovu pitomu valu. Guc i pasara bili su uglavnom namijenjeni za mali ribolov.

Kako je bilo ploviti u prošlosti, kako je izgledao brod, kako su se pomorci snalazili u neveri…?

Poput ulaska u vremeplov, virtualna plovidba vratit će vas u vrijeme kad su iz Malinske isplovljavali brodovi nakrcani drvom za Veneciju.

Kako izgleda guc, a kako pasara? Kako se zovu jedra na logeru? Mislite da su puzzle jednostavna stvar?

U našem kutku za djecu i one koji se vješto odupiru starenju možete složiti svoj brod (ručno ili virtualno!), i naučiti nazive dijelova broda. Maketarnica našeg centra namijenjena je svima koji se žele poigrati, a usto nešto i naučiti.

“Svaka linija broda nastala je po moru kojim plovi. Linije nisu određivali brodograditelji, već priroda, a brodograditelji su to znali čitati” ; citatom pokojnog gdina. Nikole Jurića, jednog od idejnog začetnika našeg centra, postav se okreće ljudima i njihovim vještinama.

Upoznat ćete brodograditelje, barkajole, ali i kartografe. Naime, u vrijeme kada su vještine navigacije, u nedostatku karata i suvremenih tehnologija, bile iznimno cijenjene, u Dubašnici se rodio Ivan Klobučarić (Joannes Clobucciarich Fluminensis), hrvatski svećenih, slikar i kartograf. Na jednoj od svojih najvrijednijih karata , Klobučarić je ucrtao i posebno označio svoje rodno mjesto. Klobučarić je svoje mjesto pronašao i u DUBoaku na ponos mještana i svih posjetitelja.

S druge strane, malinskarski barkarijoli i njihove barke bili su nezaobilazni ures starih razglednica, prvi ploveći interpretatori baštine zbog kojih su se mnogi posjetitelji zaljubili u Malinsku i Dubašnicu. Neraskidivo su vezani uz priču o turizmu Malinske, koja počinje još 1880. godine.

Postav završava pričom o turizmu i barkajolima koji predstavljaju suvremeni kontekst uporabe tradicijskih brodova i zahvaljujući kojima su se vještine izgradnje i plovidbe sačuvale do danas.