Unutarnji postav interpretacijskog centra podijeljen je u dvije cjeline: dubašljanske šume i tradicijske brodice. Unutar tih cjelina upoznat ćete nove kulturne realnosti koje govore o povijesnim maritimnim trgovačkim putevima, mitskim bićima koja su obitavala ovdašnje šume ili pomorskim vještinama lokalnih stanovnika.

Koliko je dub (slav. dub = hrast) bio važan za ovo područje svjedoči naziv naše općine, odnosno mjesta Dubašnica. U prošlosti su njeni stanovnici živjeli uz brdo zbog opasnosti koje su stizale s mora. Iako se spominje još u 12. st., Dubašnica je ozbiljnije naseljena tek tijekom 14. i 15. stoljeća kad je zadnji krčki knez Ivan VII. Frankopan na ovo područje doveo stanovnike s kopna, i tu se već 1480. formira samostalni komun, a 1491. službeno je zabilježeno i postojanje župe. Dubašnica se nalazila južno od današnje Malinske, malo iznad sela Porat, ondašnje glavne luke komuna Dubašnica.

Krajem 18. stoljeća selo Dubašnica je napušteno zbog malarije i središte komuna tijekom 19. st. seli se u selo Bogović, a Malinska postaje njegova glavna luka.

Dub nije samo prirodno bogatstvo Malinske - Dubašnice, već je ovo stablo oblikovalo povijest i kulturu našega mjesta. Iz tog razloga postav započinje u dubašljanskoj šumi, odnosno drmunu (grč. drymon = šuma). Nakon priče o biološkim, društvenim i kulturološkim odlikama drmuna postav vas, uz pomoć iznimno zanimljivog predmeta, vodi do teme posvećene tradicijskim brodicama.

Šȅst definira oblik glavnog rebra i po njemu se određuje forma barke. Može služiti i pri odabiru građe i traženju prirodno zakrivljenih grana pogodnih za gradnju plovila. Pri tom, nije bila rijetkost da su se grane oblikovale kako bi rasle zakrivljeno i na taj način odgovarale pojedinim dijelovima broda, za što se između ostaloga koristio i šȅst.

- sredina 20. stoljeća
- vlasnik: Franjo Kraljić

Kako bi upoznali more i na neki način ga obuzdali, ljudi su od pamtivijeka gradili brodove. Prvi brodovi su dakako bili jako jednostavni, a u nekim su se kulturama takvima zadržali do danas. DUBoak čuva jedinstven predmet, ujedno i najstariji tip broda, ne samo u nas, već na čitavom svijetu. Na Krku se taj tip broda naziva ladva.

Ladva je monoksilni čamac nastao tesanjem ili paljenjem jednog komada debla. Pojavila se već u neolitiku i prvo je plovilo u povijesnom razvoju broda. U Malinskoj - Dubašnici se ladva u gotovo nepromijenjenom obliku rabila sve do prve polovice 20. stoljeća. Ladvu koja je izložena u Interpretacijskom centru maritimne baštine DUBoak sačuvali su fratri glagoljaši iz samostana sv. Marije Magdalene u Portu.

Uz ladvu, maritimnu baštinu Malinske-Dubašnice obilježili su još i guc, pasara, bracera i loger. Bracera i loger su teretni brodovi koji su iz Porta i Malinske nebrojeno puta zaplovili do daleke Venecije i nešto bliže Rijeke. Bracera, odnosno „velika barka“ i loger su imali posebnu ulogu po kojoj je Dubašnica bila poznata na cijelom Jadranu. Ti veliki brodovi prevozili su drvo za potrebe Venecije i Rijeke. Iako veličinom manji, veći značaj u svakodnevici mještana imat će guc i pasara koji se i dan-danas grade na istom mjestu i na isti način kao i u davna vremena. Prelijepa pasara, elegantnih linija, naslonjena je na bogatu tradiciju gradnje guca koji je prije nje obilježio ovu pitomu valu. Guc i pasara bili su uglavnom namijenjeni za mali ribolov.

Kako je bilo ploviti u prošlosti, kako je izgledao brod, kako su se pomorci snalazili u neveri…?

Poput ulaska u vremeplov, virtualna plovidba vratit će vas u vrijeme kad su iz Malinske isplovljavali brodovi nakrcani drvom za Veneciju.

Kako izgleda guc, a kako pasara? Kako se zovu jedra na logeru? Mislite da su puzzle jednostavna stvar?

U našem kutku za djecu i one koji se vješto odupiru starenju možete složiti svoj brod (ručno ili virtualno!), i naučiti nazive dijelova broda. Maketarnica našeg centra namijenjena je svima koji se žele poigrati, a usto nešto i naučiti.

Jadranske amfore s nalazišta brodoloma kod otoka Ilovika svjedoče o prometnoj povezanosti sjevernog Kvarnera u rimsko doba. Naime, 1962. godine u podmorju kanala između otoka Sv. Petra i Ilovika, inače popularnom sidrištu zbog zaštićenosti od većine vjetrova, uočen je dobro očuvani teret potonulog rimskog broda iz 2. stoljeća. Istraživanja pod vodstvom Marijana Orlića, provedena u razdoblju od 1978. do 1980. godine, otkrila su zanimljiv teret pod površinom nalazišta koje je u međuvremenu i opljačkano. Među teretom najbrojnije su bile jadranske amfore ravnoga dna, a pronađeni su i pojedini drugi predmeti koji sugeriraju status putnika te razdoblje iz kojeg dolaze.

Dodatna zanimljivost vezana uz brodolom nije vezana za samo nalazište. Naime, 1999. godine 2NM sjeveroistočno od nalazišta pronađen je brončani kip grčkog atlete – apoksiomena, što je kasnije poslužilo kao temelj za argumentiranu pretpostavku da je i on, kao odbačeni teret, dio brodoloma kod Ilovika.

Amfore predstavljaju kulturno dobro Republike Hrvatske, a u DUBoaku se njih 11 nalazi na čuvanju i kao dodatak njegovom stalnom postavu. Plod je to suradnje s dr. sc. Irenom Radić Rossi, izvanrednom profesoricom na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru te voditeljicom recentnih istraživanja na nalazištu sprovedenih 2022. godine. Pokretač inicijative da se amfore čuvaju i prezentiraju javnosti u DUBoaku je gospodin Marino Brzac iz mjesta Brzac na otoku Krku, i sam sudionik navedenih istraživanja.

Izvor: Radić Rossi, I., Buxton, B., 2024. “Sustavno istraživanje ostataka antičkog brodoloma iz 2. st. po Kr. kod Otoka Ilovika”. In Situ 1 (1): 168-75. https://doi.org/10.15291/is.4493.

“Svaka linija broda nastala je po moru kojim plovi. Linije nisu određivali brodograditelji, već priroda, a brodograditelji su to znali čitati” ; citatom pokojnog gdina. Nikole Jurića, jednog od idejnog začetnika našeg centra, postav se okreće ljudima i njihovim vještinama.

Upoznat ćete brodograditelje, barkajole, ali i kartografe. Naime, u vrijeme kada su vještine navigacije, u nedostatku karata i suvremenih tehnologija, bile iznimno cijenjene, u Dubašnici se rodio Ivan Klobučarić (Joannes Clobucciarich Fluminensis), hrvatski svećenih, slikar i kartograf. Na jednoj od svojih najvrijednijih karata , Klobučarić je ucrtao i posebno označio svoje rodno mjesto. Klobučarić je svoje mjesto pronašao i u DUBoaku na ponos mještana i svih posjetitelja.

S druge strane, malinskarski barkarijoli i njihove barke bili su nezaobilazni ures starih razglednica, prvi ploveći interpretatori baštine zbog kojih su se mnogi posjetitelji zaljubili u Malinsku i Dubašnicu. Neraskidivo su vezani uz priču o turizmu Malinske, koja počinje još 1880. godine.

Postav završava pričom o turizmu i barkajolima koji predstavljaju suvremeni kontekst uporabe tradicijskih brodova i zahvaljujući kojima su se vještine izgradnje i plovidbe sačuvale do danas.