– Ladva se pojavljuje još u mlađem kamenom dobu (10.000 – 4.000 godina pr. Kr.) i smatra se prvim oblikom broda u povijesnom razvoju brodogradnje. Predstavlja najizravniju poveznicu između stabla i broda; ona nije drugo nego oboreno i izdubljeno deblo koje je, uz minimalne intervencije, pretvoreno u jednostavnu, ali izuzetno funkcionalnu brodicu. U hrvatskom jeziku poznata je pod brojnim nazivima – ladva, lađa, plav, monoksil, čun – dok je u svijetu najpoznatija kao piroga. Slična se plovila i danas izrađuju i koriste u pojedinim dijelovima ekvatorijalne Afrike.

Ne zna se točno kada su se ladve pojavile na prostoru otoka Krka, no pouzdano se zna da su se u Dubašnici koristile sve do sredine 20. stoljeća. Upravo je ladva, sačuvana u Franjevačkom samostanu u Portu, središnji eksponat Interpretacijskog centra maritimne baštine DUBoak. Posebno je značajno da su na području Kvarnerskog bazena sačuvane tek četiri ladve – a iznimnost leži u činjenici da su sve izrađene i korištene upravo u Dubašnici.

Kako bi se očuvalo ovo rijetko znanje, Interpretacijski centar maritimne baštine DUBoak je 2024. godine, u suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejom Hrvatskog primorja Rijeka, pokrenuo projekt „Revitalizacija umijeća izrade ladve“. Ciljevi projekta bili su:

– Istražiti i dokumentirati znanja i vještine izrade ladve

– Revitalizirati samu vještinu izrade

– Podići svijest o ovom jedinstvenom fenomenu nematerijalne kulturne baštine

Projekt je prepoznalo i sufinanciralo Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.

U prvoj fazi provedeno je 3D skeniranje sačuvanih ladvi – sa Košljuna, iz Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci te ladve iz samostana u Portu. Paralelno su snimljeni intervjui s osobama koje još uvijek posjeduju znanja o ladvama ili sjećanja na svoje pretke koji su ih izrađivali i koristili.

Na temelju prikupljene i analizirane građe, projekt je 2025. godine nastavljen s ambicioznim ciljem – izradom potpuno nove ladve. Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske ponovno je prepoznalo vrijednost projekta i pružilo financijsku potporu. Iako je prva faza projekta osigurala znanje i samopouzdanje, sam proces izrade pokazao se iznimno zahtjevnim. Poseban izazov bilo je pronaći trupac odgovarajućih dimenzija – dulji od četiri metra i dovoljno širok za stabilno plovilo. Nakon dugotrajne potrage, odgovarajući trupac nabavljen je u jesen 2025. godine, kada je započela i sama izrada ladve.

Koraci u izradi ladve

– Određivanje plovnosti – trupac je najprije pušten u more kako bi se utvrdila njegova točka težišta i osigurala stabilnost buduće ladve

– Odabir forme – na temelju 3D skenova definirana je forma nove ladve. Budući da među sačuvanim primjercima ne postoji velika podudarnost, jasno je da ih nisu izrađivali profesionalni brodograditelji, već lokalno stanovništvo, prilagođavajući oblik vlastitim potrebama, alatu i dostupnom materijalu. Nova ladva oblikovno je najbliža onoj iz Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka.

– Ručno oblikovanje – tradicionalno su se ladve izrađivale ručno, tesanjem i paljenjem. Taj se pristup slijedio i u ovom projektu, uz korištenje ručnog alata poput sjekira i tesli, te povremenu primjenu suvremenih pomagala radi veće učinkovitosti i sigurnosti.

Nekada su se ladve izrađivale iz ljute potrebe – kao sredstvo preživljavanja uz mora, jezera i rijeke. Naša je izrađena s drugačijom misijom: buđenja interesa za baštinu i njezino očuvanje. Upravo zato bilo je važno u proces izrade uključiti i najmlađe. Učenici 4.a i 4.b razreda Osnovne škole Malinska–Dubašnica imali su priliku sudjelovati u izradi ladve te naučiti osnove o počecima brodogradnje i važnosti pomorske baštine, koja naš kraj povezuje sa zajednicama diljem svijeta. Ovakvi susreti temelj su prijenosa znanja i vještina – ključne mjere u očuvanju nematerijalne kulturne baštine, ali i ljubavi.

Nakon tisuća i tisuća udaraca u trupac, izrada ladve polako se privela kraju, a plovilo je dobilo priliku zaploviti našom valom. Kao najprimjereniji trenutak za porinuće odabran je blagdan sv. Nikole – zaštitnika djece, pomoraca i same Malinske. Iako relativno mlada, crkva sv. Nikole, smještena u središtu mjesta, najstariji je sakralni objekt u Malinskoj, izgrađen između ostalog i kao zavjet lokalnih pomoraca.

Porinuće nije moglo proći bez kume. Tu je ulogu rado prihvatila, i s punim ju je pravom zaslužila, Željka Fućek – vlasnica gajete Zora, članica posada naših tradicijskih barki, zaljubljenica i mecena naše baštine te naša draga prijateljica. Njzina prisutnost i podrška simbolično su povezale novu ladvu s ljudima koji danas aktivno čuvaju i žive pomorsku tradiciju našega kraja.

Vraćanjem ladve u našu valu vraća se i dio izgubljenog vremena – u čast predaka i na ponos potomaka. Ujedno se otvaraju vrata budućnosti utemeljene na poznavanju, prihvaćanju i uživanju u iznimno bogatoj prirodnoj i kulturnoj baštini našega kraja.

Iznenađujuće velik broj okupljenih, svih dobnih skupina, na porinuću ladve jasno je pokazao koliki interes postoji za našu baštinu te da nema bojazni za njezino očuvanje. Djeca, polaznici škole jedrenja Jedriličarskog kluba Malinska, bez imalo ustručavanja okušala su se u upravljanju ladvom, potvrđujući da se tradicija može prirodno i kroz igru prenositi na nove generacije. Interes je bio toliko velik da je ladva ubrzo postala premala za sve koji su je željeli isprobati.

Upravo nas je to dodatno motiviralo da projekt nastavimo i iduće godine, s ciljem izrade još veće ladve te dorade postojeće, uključujući njezino opremanje igom, veslima i ostalom pripadajućom opremom koja će joj dati punu funkcionalnost i dodatnu edukativnu vrijednost.

Zahvaljujemo Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske na financijskoj potpori u realizaciji projekta, kao i svima koji su svojim radom, znanjem i entuzijazmom sudjelovali u njegovoj provedbi.