Od Jadranskog do Crnog mora

Dok je na domaćem terenu DUBoak bio zaokupljen provedbom programa iz ovogodišnje bogate manifestacije Homo na jidra, njegov izvršni voditelj sudjelovao je na međunarodnom forumu Maritime Heritage and Fishing Traditions (u slobodnom prijevodu Pomorska baština i ribarske tradicije) koja se od 2. do 5. rujna održavala u Burgasu, bugarskom gradu na obali Crnoga mora. Fokus foruma kojeg je organizirao sofijski Regionalni centar za očuvanje nematerijalne kulturne baštine u JI Europi pod pokroviteljstvom UNESCO-a, bila je upravo interpretacija i očuvanje pomorske baštine i ribarskih običaja na području JI Europe.

Uobičajeno je sad već da DUBoak, kao primjer dobre prakse u kontekstu interpretacije pomorske baštine, ali i upravljanja interpretacijskim centrima, dobiva pozive i sudjeluje na vrijednim nacionalnim, ali i međunarodnim konferencijama i skupovima. Sudjelovanjem na ovom forumu produbljene su veze s navedenim Regionalnim centrom, kao važnom baštinskom institucijom koja djeluje pri UNESCO-u – organizaciji Ujedinjenih naroda zaduženoj za područja obrazovanja, znanosti i kulture. Inače, na forumu je sudjelovalo 19 izlagača, stručnjaka u području očuvanja i interpretacije materijalne i nematerijalne kulturne baštine, iz devet zemalja istočne i jugoistočne Europe.

DUBoak se predstavio kao institucija u kulturi koja aktivno radi na očuvanju i interpretaciji pomorske baštine, pritom zauzimajući i prihvaćajući svojevrstan holistički pristup koji pomorsku baštinu vidi kao sveukupnost života i djelovanja na moru. Tako ste i sami mogli primijetiti kako programi DUBoaka, uz ono što očito pripada domeni pomorske baštine, često ‘pokrivaju’ i područja iz prirodne i kulturne baštine naše općine – ima tu i arheologije, gastronomije, arhitekture, folklora, ekologije itd.

Sudjelovanje na ovakvim i sličnim događanjima prilika je da DUBoak predstavi svoj rad, koji je potvrđen i dobivanjem međunarodnih nagrada ŽIVA za najbolji baštinski lokalitet (2023.) i Jakob za izvrsnost i inovativnost u turizmu vezanom uz vodu (2026.), ali i nastavi održavati postojeće i stvarati nove institucionalne veze s akterima i stručnjacima u području očuvanja materijalne i nematerijalne kulturne baštine.