Vremenske prilike kao da su demantirale današnje stručnjake koji su suvremenim znanstvenim metodama utvrdili da proljeće ipak počinje 20., a ne 21. ožujka kako smo (na)učili. Naime, prekrasan dan, za razliku od prethodnog kišnog, pomogao nam je u obilježavanju prvog dana proljeća kao i Svjetskog dana šuma.

Najprije smo, povodom prvog dana proljeća, posjetili dječji vrtić Katarina Frankopan u Malinskoj gdje smo skupa sa zaigranim, ali i vrijednim mnoštvom posadili razne voćke – jagode, maline, crni ribiz i druge, ali i postavili kućice za ptice te prvi dubašljanski hotel(!) za pčele i ostale kukce. Pritom su vrtićarci pokazali zavidnu razinu znanja i svijesti jer su vrlo lako na slikama prepoznali različito voće i životinje, ali i jasno ustvrdili da će ispred čokolade i drugih sličnih slastica radije pojesti neko voće. Vrijedne ruke vrtićaraca, njihov smijeh i entuzijazam uljepšali su ne samo okoliš vrtića nego i naš dan i jedva čekamo nastavak radnih akcija jer preostaje nam pomoći i u sadnji povrća!

Kako smo već rekli, 21. ožujka obilježavamo i Svjetski dan šuma. Stoga smo, da se ne osjećaju zakinuto, učenike 6. razreda OŠ Malinska-Dubašnica poveli u šetnju drmunom – našom prepoznatljivom šumom hrasta medunca i bijelog graba (i ostalog drvlja u manjem udjelu). Tamo im je naš interpretator Alen pričao o važnosti i funkciji šuma, o nevjerojatnoj bioraznolikosti kojoj svakodnevno svjedočimo, ali i o specifičnostima naših dubašljanskih šuma te načinima na koje su stari Dubašljani njima upravljali i gospodarili.

S aktivnostima smo nastavili i drugi dan, 22. ožujka koji se ujedno obilježava i kao Svjetski dan voda. Pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Općine Malinska-Dubašnica organizirana je interpretacijska šetnja „Šume i voda” koja je opet prolazila drmunom s posebnim osvrtom na povezanost i međuzavisnost šumskih i vodnih resursa Dubašnice, ali i povezanost i ovisnost starih Dubašljana o oba ta prirodna fenomena. Pričali smo o gospodarenju šumama, trinkanim hrastovima, šumskoj bioraznolikosti i ekološkoj važnosti, a posebno smo se dotakli lokve koja je još jedan od prirodnih, ali i kulturnih fenomena Dubašnice koja je služila za napajanje stoke, ponekad kao perilo, a poznata je i po tome što je u njoj obitavao staroslavenski bog podzemlja i podzemnih voda – Veles. Ovoga puta su nam društvo pravili naši aktivni umirovljenici, tako da s pravom možemo reći kako su i prirodna i kulturna baština zanimljive teme svim dobnim skupinama.

Dolaze nam ljepši i sunčaniji dani, priroda se budi, a osim našim šumama, veselimo se i skorom uživanju u (po)morskim aktivnostima!